RAZGOVOR S TEOM BARTOLCEM, UČENIKOM TOPLIČKE ŠKOLE I ZLATNIM GIMNASTIČAROM GIMNASTIČKOG KLUBA „ VINDIJA“
BAVIT ĆU SE GIMNASTIKOM SVE DOK BUDEM MOGAO SKAKATI
Teo Bartolec, učenik 8.a razreda naše škole, nakon dugih godina treniranja, upornosti, truda i odricanja s Državnog prvenstva Hrvatske u gimnastici ponosno se vratio svojoj obitelji i prijateljima. Pod vodstvom svog trenera Emila Šanjeka postao je državni prvak na parteru te se okitio zlatnom medaljom. O svojim gimnastičkim početcima te o planovima za budućnost ispričao nam je iz svoje kuće putem videopoziva.
● Što te potaknulo da se počneš baviti gimnastikom?
Jednog dana bio sam na bazenu s mamom i tatom, a na bazenu se nalazio trener gimnastike i vidio me kako skačem u vodu na glavu. Išao je od roditelja do roditelja kako bi saznao čije je to dijete pa je tako došao i do moje mame. Tog smo se dana slučajno upoznali. Mjesec dana kasnije, sa samo 6 godina krenuo sam na gimnastiku.
● Od šeste godine treniraš gotovo svaki dan. Čega si se morao odreći zbog gimnastike?
Kad sam bio još u vrtiću i nižim razredima, pretjerano ničega, zato što sam imao mnogo vremena, ali sada se moram odreći mnogih stvari, poput računala, televizije, druženja s prijateljima…
● Jesi li ikada pomislio da nećeš uspjeti i poželio odustati?
Da, vjerujem da je svaki gimnastičar imao takvu pomisao pa i ja. Period od moje 11 do 12 godine bio je najteži zato što sam ozlijedio koljeno i tada sam mislio odustati. Nisam trenirao dva mjeseca i krenuo sam na terapije, ali sve to mi je pomoglo da se vratim gimnastici.
● Koliko je zahtjevno baviti se gimnastikom?
Dosta je zahtjevno zato što zahtijeva mnogo odricanja, koncentracije, samodiscipline i nisam siguran bi li to mogao svatko.
● Često putuješ i natječeš se, jesi li imao priliku upoznati nekog poznatog sportaša?
Da, upoznao sam dosta poznatih sportaša. U Švicarskoj sam upoznao Nile Wilsona, osvajača brončane medalje na Olimpijskim igrama 2016. u Riu. On se prestao baviti gimnastikom, ali snima gimnastičke videe koje često gledam. Njima djecu poučava na kreativan način.
● Pamtiš li možda svoje prvo natjecanje?
Moje prvo natjecanje bilo je sa 6 ili 7 godina i to je bilo klupsko natjecanje.
● Koji ti je najveći uspjeh u sportu?
Imam puno uspjeha, osvajao sam medalje na Državnim prvenstvima, a trenutno se spremam za Europsko i Svjetsko prvenstvo.
● Kako uspijevaš uskladiti školu i sport?
Dosta teško, školu imam u popodnevnim satima i završava u 18h. Poslije škole ne idem kući već direktno na trening i kući se vraćam tek u 22h pa drugi dan nemam baš snage za školske obaveze.
● Što radiš u slobodno vrijeme kada ne treniraš ili učiš?
Nemam baš puno slobodnog vremena, ali volim gledati stare videe o tome kako sam odrastao i bavio se gimnastikom. Jedna od omiljenih stvari mi je prisjećati se prošlosti.
● Voliš li jesti nezdravu hranu? Trebaš li paziti na prehranu?
Iskreno volim, ali ne konzumiram pretjerano. Trener nam govori da nezdrava hrana utječe na nas i mentalno tijekom dana, zato pijem puno proteina i zdravo jedem.
● Tko ti je sportski uzor?
Uzor mi je hrvatski gimnastičar Aurel Benović koji je iz ničega ostvario velike uspjehe.
● Kakvi su ti planovi za budućnost?
Moji planovi za budućnost vezani su uz sport. Želim završiti srednju školu vezanu uz sport, baviti se gimnastikom sve dok budem mogao skakati i na kraju želim postati trener.
Novinarska skupina: Tajana Valent i Lea Bešenić ( 8.a )