BAVIT ĆU SE GIMNASTIKOM SVE DOK BUDEM MOGAO SKAKATI

Teo Bartolec, učenik 8.a razreda naše škole, nakon dugih godina treniranja, upornosti, truda i odricanja s Državnog prvenstva Hrvatske u gimnastici ponosno se vratio svojoj obitelji i prijateljima. Pod vodstvom svog trenera Emila Šanjeka postao je državni prvak na parteru te se okitio zlatnom medaljom. O svojim gimnastičkim početcima te o planovima za budućnost ispričao nam je iz svoje kuće putem videopoziva.

●   Što te potaknulo da se počneš baviti  gimnastikom?

 Jednog dana bio sam na bazenu s mamom i tatom, a na bazenu se nalazio  trener gimnastike i vidio me kako skačem u vodu na glavu. Išao je od roditelja do roditelja kako bi saznao čije je to dijete pa je tako došao i do moje mame. Tog smo se dana slučajno upoznali. Mjesec dana kasnije, sa samo 6 godina krenuo sam na gimnastiku.

●  Od šeste godine treniraš gotovo svaki dan. Čega si se morao odreći zbog gimnastike?

Kad sam bio još u vrtiću i nižim razredima, pretjerano ničega, zato što sam imao mnogo vremena, ali sada se moram odreći mnogih stvari, poput računala, televizije, druženja s prijateljima…

●   Jesi li ikada pomislio da nećeš uspjeti i poželio odustati?

Da, vjerujem da je svaki gimnastičar imao takvu pomisao pa i ja. Period od moje 11 do 12 godine bio je najteži zato što sam ozlijedio koljeno i tada sam mislio odustati. Nisam trenirao dva mjeseca i krenuo sam na terapije, ali sve to mi je pomoglo da se vratim gimnastici.

●   Koliko je zahtjevno baviti se gimnastikom?

Dosta je zahtjevno zato što zahtijeva mnogo odricanja, koncentracije, samodiscipline i nisam siguran bi li to mogao svatko.

● Često putuješ i natječeš se, jesi li imao priliku upoznati nekog poznatog sportaša?

Da, upoznao sam dosta poznatih sportaša. U Švicarskoj sam upoznao Nile Wilsona, osvajača brončane medalje na Olimpijskim igrama 2016. u Riu. On se prestao baviti gimnastikom, ali snima gimnastičke videe koje često gledam. Njima djecu poučava na kreativan način.

● Pamtiš li možda svoje prvo natjecanje?

Moje prvo natjecanje bilo je sa 6 ili 7 godina i to je bilo klupsko natjecanje.

●   Koji ti je najveći uspjeh u sportu?

Imam puno uspjeha, osvajao sam medalje na Državnim prvenstvima, a trenutno se spremam za Europsko i Svjetsko prvenstvo.

●   Kako uspijevaš uskladiti školu i sport?

Dosta teško, školu imam u popodnevnim satima i završava u 18h. Poslije škole ne idem kući već direktno na trening i kući se vraćam tek u 22h pa drugi dan nemam baš snage za školske obaveze.

●   Što radiš u slobodno vrijeme kada ne treniraš ili učiš?

Nemam baš puno slobodnog vremena, ali volim gledati stare videe o tome kako sam odrastao i bavio se gimnastikom. Jedna od omiljenih stvari mi je prisjećati se prošlosti.

● Voliš li jesti nezdravu hranu? Trebaš li paziti na prehranu?

Iskreno volim, ali ne konzumiram pretjerano. Trener nam govori da nezdrava hrana utječe na nas i mentalno tijekom dana, zato pijem puno proteina i zdravo jedem. 

●   Tko ti je sportski uzor?

Uzor mi je hrvatski gimnastičar Aurel Benović koji je iz ničega ostvario velike uspjehe.

●   Kakvi su ti planovi za budućnost?

Moji planovi za budućnost vezani su uz sport. Želim završiti srednju školu vezanu uz sport, baviti se gimnastikom sve dok budem mogao skakati i na kraju želim postati trener.

Novinarska skupina: Tajana Valent i Lea Bešenić ( 8.a )