Prošlo je 34 godine od 18. studenoga 1991., dana koji je zauvijek obilježio hrvatsku povijest. Dva mjesta, Vukovar i Škabrnja, postala su simboli stradanja, ali i neugaslog duha naroda koji je sanjao slobodu. Na taj dan, u razmaku od nekoliko stotina kilometara, odvijale su se tragedije koje su urezale duboke rane u kolektivno pamćenje Hrvatske.
Vukovar — grad na Dunavu, simbol otpora i hrabrosti — nakon gotovo tri mjeseca opsade pao je u ruke agresora. Uništeni domovi, razorene ulice i tisuće poginulih i nestalih ostali su kao svjedoci razaranja koje je potreslo svijet. Škabrnja, malo ravnokotarsko selo, istoga dana doživjela je svoj krvavi pokolj. Stanovnici, civili i branitelji, ubijani su u svojim kućama i na pragovima. Dva geografski udaljena mjesta spojila je ista sudbina – obrana domovine i žrtva za slobodu.
Danas, 34 godine kasnije, Vukovar i Škabrnja nisu samo geografske točke na karti. Oni su sveta mjesta hrvatskog sjećanja. Svake godine tisuće ljudi dolaze u Kolonu sjećanja u Vukovaru i obilježavaju Dan sjećanja na žrtvu Škabrnje, pokazujući da bol i ponos nisu iščezli, već su prerasli u snagu zajedništva.
U tišini između koraka, u svjetlu svijeća uz prometnice i u molitvama pred spomen-obilježjima, prisjeća se onih koji su dali sve za slobodu koju danas živimo. Ta sjećanja nisu samo podsjetnik na prošlost, nego i poziv da čuvamo mir, dostojanstvo i vrijednosti za koje su oni položili živote.
Vukovar i Škabrnja ostaju trajna opomena i zavjet – da se nikada ne zaboravi, ali i da se uvijek gradi budućnost utemeljena na istini, poštovanju i ljubavi prema domovini.


