Svake godine učenici topličke škole sudjeluju u brojnim natječajima gdje se njeguje i čuva kajkavska riječ i zavičajni govor. Učenici jako vole svoj kaj i lijepo ga „povedaju“ te zvučne stihove pretaču u prekasne pjesme čiju ljepotu prepoznaju članovi stručnih povjerenstava te se pjesme naših učenika uvijek nađu u dječjim zbornicima, a neke od pjesama odabrane su i za javnu izvedbu. Za stvaranje njihovih stihova uvijek je tu mentorica Ivana Obad Slavin koja ih potiče i dodatno motivira.
Još za vrijeme ljetnih praznika počeli su pristizati rezultati s pjesničkih natječaja. Tako smo prvo saznali da je pjesma učenika Matije Pokosa, 6.b odabrana za zbornik i javnu izvedbu na 55. Zboru malih pjesnika u Zlataru i to u sklopu kulturne manifestacije Dani kajkavske riječi. Matijina pjesma odabrana je kao jedna od 60 pjesama koje su se javno izvodile i koje su uvrštene u zbornik.
Na početku nastavne godine stigli su rezultati 59. Festivala kajkavskih popevki iz Krapine gdje je pjesma Najlepši parfem autorice Ide Novak, 6.b odabrana za Dječji zbornik recitala kajkavske poezije. Za istoimeni zbornik između svih pristiglih radova izabrane su ukupno 73 pjesme, no važno je napomenuti kako Idina pjesma nije samo odabrana za zbornik već je izabrana i za javnu izvedbu kao jedna od 43 pjesme koja se izvodila u Tjednu kajkavske kulture u Krapini.
Osim Ide, na 44. Smotri dječjeg kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić“ u Svetom Ivanu Zelini, svojom pjesmom Moja reč sudjelovala je još jedna mlada pjesnikinja naše škole, Julija Detelj, 7.b. Julijina pjesma Moja reč objavljena je u zborniku 44. Mali kaj v Zelini kao jedna od 80 pjesama odabrane za istoimeni zbornik.
Tekst: Ivana Obad Slavin
Muoj pesek
Muoj pesek je muali i veseli.
Vuoli skuakati,
Mene i muoju braču natiroavati.
Kuoli vruata ne voli lanca meti
I stualne ga oče z nuogom meknuti.
Na dvuorišču vuoli gazda biti,
Al’ nikoga neče gristi.
Capu sakomu oče dati,
Vuoli se militi, jesti i igrati.
Eto, tuo je muoj pesek,
Naviek glasen i vesel.
Matija Pokos, 6.b
Najlepši parfem
Tak moali, a tek lepi.
Diši na se stroane.
Dok ga pošnjofaš,
mam v svemir poletiš.
Taj lepi miris rožice,
celu je sobu spunil.
Tu moalu, dišeču vodu,
Futr za sobom vlečem,
nek fino dišim de god
otidem.
A tek da znate
v kakvi flašici stoji?
V lepoj,
moaloj,
bleščečoj …
Uf, kaj se volim nadišati.
Vsima sam rekla:
„Kupite mi v štacunu
dišeču flašicu.“
Ida Novak, 6.b
MOJA REČ
Kaj?
Če moja reč spoari
Jako bum žalosna,
kak žalosna vrba…
Ak nikaj ne probam
više je nebu.
Se bu se pozabilo…
Kak i navek
nebreš si pomoći,
nebreš se pravdati.
Sam zi sobom
za domaču reč se zavzeti.
Ili morti moreš?
Jemput bum povedala vsima:
„E, moj narode,
zakaj ste takvi?“
Imate nekaj svega,
vrednoga,
lepoga,
zvučečega…
Kajkavski se piše!
Julija Detelj, 7.b
