Poštovane gđe ravnateljice vrtića i škole.

 Na liječenju sam u Topličkoj bolnici, već skoro mjesec dana.

Šećem od ruba do ruba gradića, mirnoća zadivljuje i opušta.

Lijepo je otkrivati znamenitosti.

 Ali ima nešto neprocjenjivo.

Djeca koju srećem POZDRAVLJAJU. Nas nepoznate i privremene susjede.

Našla sam sama sebe u izazovu kad vidim dijete u daljini – hoće li pozdraviti?

 I svako dijete pozdravi.

 Učinilo mi se da su  škola i vrtić primjereno mjesto da ih pohvalim i zahvalim, ponajprije roditeljima, a onda i odgojiteljima i učiteljima. Imate blago, njegujte.

 Otići ću sutra iz Toplica i nosim taj topli osjećaj dječjeg pozdrava i osmjeha. Prenesite djeci i roditeljima, molim, ako je ikako moguće, moje divljenje. Neka zadrže tu ljubaznost.

 Srdačno, Suzana Mustak, Podbrest