Poštovane gđe ravnateljice vrtića i škole.
Na liječenju sam u Topličkoj bolnici, već skoro mjesec dana.
Šećem od ruba do ruba gradića, mirnoća zadivljuje i opušta.
Lijepo je otkrivati znamenitosti.
Ali ima nešto neprocjenjivo.
Djeca koju srećem POZDRAVLJAJU. Nas nepoznate i privremene susjede.
Našla sam sama sebe u izazovu kad vidim dijete u daljini – hoće li pozdraviti?
I svako dijete pozdravi.
Učinilo mi se da su škola i vrtić primjereno mjesto da ih pohvalim i zahvalim, ponajprije roditeljima, a onda i odgojiteljima i učiteljima. Imate blago, njegujte.
Otići ću sutra iz Toplica i nosim taj topli osjećaj dječjeg pozdrava i osmjeha. Prenesite djeci i roditeljima, molim, ako je ikako moguće, moje divljenje. Neka zadrže tu ljubaznost.
Srdačno, Suzana Mustak, Podbrest
