Učenici topličke osnovne škole u sklopu izvannastavne aktivnosti Mali planinari 16. ožujka u ranim jutarnjim satima krenuli su u svoj novi planinarski pohod. Ovaj put cilj je bila Cesargradska gora, najmanja hrvatska gora u planinarskom smislu, a opet dovoljno visoka i interesantna za planinarske aktivnosti.

Iako oblaci nisu obećavali sunčano vrijeme to nije obeshrabrilo dvadesetak malih topličkih planinara, njihove učiteljice Martinu Kos – Grabar i Jelicu Korotaj te planinarsku vodičku Lidiju Detić da se upute u istraživanje ljepota Hrvatskoga Zagorja, najlepšeg falačeca te zemle Horvatske.

Uspon je započeo u slikovitom gradiću Klanjcu gdje smo imali priliku vidjeti galeriju Antuna Augustinčića na otvorenom te franjevački samostan s crkvom Sv. Marije. Nakon kratkog obilaska navedenih znamenitosti uputili smo se u novu planinarsku avanturu. Uz stručno vodstvo  vodičke Lidije prvo smo se uputili prema vrhu Japica, ujedno i najvišem vrhu Cesargradske gore. Jednim dijelom put nas je vodio pored vikend kuća  prepunih drvenih eksponata koji su svojim izgledom plijenili pažnju, kao i križevi krajputaši koji se možda nekome čine nebitnima, ali zapravo su duhovna i materijalna baština davnih nam predaka i duša kraja u kojemu stoje – podsjetnik da smrtnik mora ići Božjim putem, za Gospodinom, noseći breme svog života, a to je križ.

Nakon laganijeg dijela staze uslijedio je malo strmiji uspon po šumskim stazama. Počela je i lagana kiša, ali ništa nas nije spriječilo da se popnemo do vrha Japica (509 m nadmorske visine). Na vrhu smo napravili kratku pauzu koju smo iskoristili za okrjepu, oblačenje kabanica i zajedničku fotografiju. Nakon toga uputili smo se prema planinarskoj kući Cesargrad gdje nas je dočekao ljubazan domar koji se pobrinuo da se ugrijemo toplim čajem. Topli čaj dao nam je energiju da se popnemo do ostataka utvrde Cesargrad koja datira iz 14. stoljeća. 1573. utvrda je u Seljačkoj buni opljačkana i zapaljena. Nakon opsade dvorca obitelj Erdody dijelom ga je obnovila, ali izgradnjom Novih Dvora Klanječkih koje je izgradio Toma Bakač i Erdodyi su preselili u novi dvorac.

Po obilasku ruševina utvrde Cesargrad makadamskim putem spustili smo se do vidikovca Pesji skok odakle se pružao predivan pogled na rijeku Sutlu i klanac Zelenjak. Za vedrog vremena pogled seže sve do Alpa. Ovaj put nismo bili te sreće da vidimo Alpe jer su nam tmurni oblaci pomrsili planove, ali vratit ćemo se opet.

Posljednja točka našeg planinarskog pohoda bio je obilazak spomenika hrvatskoj himni „Lijepa naša“. Spomenik je okružen bregima Cesargradske gore i pripada Značajnom krajobrazu Zelenjak. Uz edukativnu šetnju kroz krošnje, igru u malom adrenalinskom parku, zajedničku fotografiju kod spomenika hrvatskoj himni uputili smo se prema dogovorenom mjestu gdje nas je čekao naš vozač Gabrijel Šimunek čija nas je mirna i sigurna ruka za upravljačem velikog autobusa i ovaj put sretno vratila na mjesto polaska.

U planinarskom pohodu sudjelovali su i učenici OŠ Ljubešćica u pratnji svojih učiteljica Andreje Vuk Šarc i Jasne Šprem Gušić.

Tekst i fotografije: Martina Kos  - Grabar